Frankopani su tijekom povijesti koristili dva grba. Do 1430. godine koristili su stari sa šesterokrakom zvijezdom na crvenom polju, a od te godine preuzeli su grb rimske patricijske obitelji de Frangepanibus s dva lava koji lome kruh. Najstariji grbovi knezova Krčkih zabilježeni su u kamenome obliku i nisu datirani. Prvo svjedočanstvo zabilježio je u svome putopisu anonimni španjolski fratar koji se 1330. godine zatekao u Senju, tada pod upravom krčkih plemića. U opisu zastave grada on navodi dva polja, u gornjem crvenom nalazi se zlatna šesterokraka zvijezda, a dolje srebrno polje koje je prazno. Ista kombinacija boja i znamen zvijezde nalazi se i u spoju rebara samostanske crkve u Košljunu, koju su Frankopani od pape dobili za franjevce. Promjena nastupa kad Nikola IV. 1430. godine za posjeta papi u Rimu dobije dopuštenje da koristi grb obitelji de Frangepanibus. Navodni rimski rođaci kao znak su koristili dva lava koji dijele kruh, što se u heraldici naziva i "govorećim grbom", jer znakovi objašnjavaju značenje imena roda: djelitelji kruha. Novi grb nije odjednom istisnuo staru šesterokraku zvijezdu, prodirao je postupno, često se pojavljujući u kombinaciji sa starim. Već na grbovima Nikolinih sinova u desnome je kutu stari grb, a u lijevome frankopanski: u plavome polju dva uspravna lava dijele tri zlatna kruha. S vremenom se stari grb sve više zapostavlja, a novi frankopanski grb traje do ugasnuća obitelji 1671. godine.
